Funeral march

Funeral march

First principles. Simplicity. Of each particular thing ask: What's in itself? What is its nature?


09.09.2016.

i've satisfied all my preconceived notions.

Plovimo kroz trezveno razmišljanje. Pišem li/pričam li razborito? Zašto ljudi imaju povjerenja u mene, da li sam ja to povjerljiva? Mhm. Da li ću postati ološ, hoću li se uplašiti jednom za sebe, hoću li za druge.
Prošle su skoro dvije sedmice, a još me muči neriješeno pitanje, i koga briga kad ni mene nije. Ako se nekad riješi taj Millennium prize problem, hoću li odbiti nagradu (jedina nagrada bi bio tvorac tog problema), ili će me zauvijek pratiti, jer će zauvijek ostati neriješen, pri čemu praćenje ne povlači obavezno i brigu i razmatranje i uvažavanje problema, može se ono i nevidljivo i bezbolno vući. Zauvijek. Mi smo postale likovi iz filmova i serija, nekako je nestvarno kako se provlačimo kroz život, baš je suludo pomisliti da je sve stavljeno u drugi plan i da je u svakom momentu neki fokus na nečemu u nama, nešto što bi bilo primamljivo, da smo baš u svakom trenutku zanimljive, osmotrive, neupravljive.
Da sam režiser, skovala bih film o nama, jer nema momenta koji nije za filma. Da sam ti, nikad ne bih prežalila priliku koju sam propustila, i da sam ti, pobijedila bih svoju nesigurnost, pomislila bih kako sam jadna i kako se krijem pod svakodnevnim problemima za odrasle, bilo bi me stid da dugujem. A pošto sam ja, ne mogu da prežalim što i dalje prepravljam linije ideje koja je još davno, danima iza, trebala biti napuštena. Ideja nije da se gladi ili mazi, pripitomi i očuva, nije da traje. Nije ni da se forsira, da se na nju tjera, da se prepravlja i uljepšava. Treba da bude onakva kakva jeste u prvotnom obliku, _u duhu_ retorike začetom, ne treba joj se vraćati. Ja samo, lutko, koristim tvoj lik, i na tebi ostavljam haljine - sve moje uzbuđene potrebe, sve strasti, na tebi kreiram, od tebe kreiram, jer ja se sjećam i jer ja uvijek ronim u dubinu - idem sve dok mi se dno ne počne opirati, dok mi pritisak ne razboli sve iznutra; smrzavam se do smrti dok konačno ne dođem do goruće jezgre - da izgorim; ja se sjećam i svjetla i mraka i kako si izgledao u sjenama, sjećam se tvoje košulje i ruku, i kako si bio glup i kako si zamucao, i kako si bio nesiguran. A u svemu si ti najmanje bitan, jer ti i ideja tebe su sasvim suprotne - ti si u krajnosti nečeg najgoreg ikad, a ideja tebe... nešto najbolje ikad.
I've run out of my preconceived notions.

05.09.2016.

almost.

Crpim pseudoljubavne jade, almostljubavne mozda. Kad sam nadomak tome da skroz prestanem razmisljati o tebi, ne dopustam sebi i nazor crpim neizanalizirane bite memorije, sekunde vremena, tebe. Neko je na mene ostavio veci utisak poslije nepuna tri sata i pet dana poznanstva nego sto su neki mjesecima ili godinama mogli. Sve je nejasno, ne znam ni da li se desilo uopste. Da nemam njih za svjedoke, ne bih vjerovala sebi. Znaću te kao vjecnog duznika. Za stanje sad ne krivim ni tebe ni sebe, ni moju potrebu da je sve jasno i da za sve znam kakvo je i zašto je takvo.

Maybe it was you or maybe it was me?
You came on like a punch in the heart
Lying there with the light on your hair
Like a Jesus of the moon, a Jesus of the planets and the stars

01.09.2016.

I owe you a fall.

Duguješ mi! Horor jedan neobjašnjivi je to koliko se neispunjeno osjećam. Odjednom su se sprale sve boje sa moje jasne slike, i svi su se oblici izmiješali i ništa nije jasno, ni svome viđenju ne vjerujem. Nijedan ugao nije pravi za posmatrati, ni jedna strana nije strana suprotna prizoru kojeg slikam - ne pitajte jesam li ja to slikala, jer jesam, ja sam to vidjela, i je li to onakvo kakvo jeste u jedinoj istini, jer je ta istina moja. Moji dokazi su se otrovali, razboljeli, moji zaključci i moja razmišljanja su postali pseudonauka. Svi su se zakoni urušili onda kad sam svim silama gurala tijelo male mase, a ono se nije nastavilo kretati. Nije ubrzavalo, nije usporavalo, samo je stalo. Sva moja strast koju imam je pod krinkom strašila, prepadam, agresivna sam, topline nemam. 'One idiot's all it takes to put _lust_ to waste.' Ne želim nikog drugog - želim tebe, jer samo ti imaš ono što mi duguješ. Duguješ mi malu smrt, ne mogu smišljati kreativnu smrt za tebe u mojim mislima dok ne dobijem onu smrt koja je moja, i koju moraš da meni vratiš.


Stariji postovi

Funeral march

Da li sam svuda gdje su mi tragovi?

31823