Funeral march

Funeral march

First principles. Simplicity. Of each particular thing ask: What's in itself? What is its nature?


08.07.2019.

_

Život je počeo da mi klizi iz ruku otprilike onda kad sam se počela osjećati skoro potpuno dobro skoro uvijek. Ne samo da se osjećam dobro, ne samo često, već vidim i to kako su mi neke zle tendencije iščezle, i da su moje strasti zdrave, čiste i istinske, i da nema u njima poredjenja ni takmičarskih crnih duhova. Poredjenja nema toliko da me ni superlativi ne trzaju i ne plaše više, toliko da je sve postalo drago i vrijedno razgledanja, njege i izučavanja. Ali moj život je počeo sa klizi, ne klizi nježno, samo tiho, propada surovo sa druge strane tišine. Propadam ja i taj pad me probada, jer sad ne znam kako da se zaustavim.

15.06.2019.

iz prizemlja.

Kako ide to prepuštanje mediju u kojem jesi? Tako je projektovano bez tvog znanja, jer tvoje znanje nije došlo prije tebe. Pomiri se i imaj vjere da se medij više rekombinuje nego što sudjeluje u toksicnom otpuštanju, da je savjesno i da je najbolje takvo. Možda ako jednom dodje... Možda ako se topologija izmijeni, i potom ako sebe zgnijeci i pomiluje, možda tada bude moglo i mene. Ovdje gdje sam, znam da sam na ćošku u centru. I da je radijus predamnom dug. I prav.

16.04.2019.

a drop of silence.

U svim slučajevima, zadovoljština je dolazila postepeno i potanko, iz bez pomalo neiscrpnog zdenca. Falila mi je jedno dugo trajanje pa do nedavno, a odnedavno pa do sad (i nadam se - od sad, ili još uvijek) periodično i pomalo, misao koju kako reče s.z. mogu da pratim. Pratim, kontinualno, bez žurbe da je ispratim, jer nikad vrijednost nije nađena u vaganju, uz ispravne i kalibrisane mjerače, u povezivanju broja i veličine mjernom jedinicom - već u doziranju, dio po dio sastavljanju. Meni su njegove(1) Fantastične noći upravo ovakve noći - kao ova, kad i gdje se vezuju te njegove(2) "privatne" i "legitimne" asocijacije kao u kristalne rešetke, čvrsto i jasno, ukazujući na isto - da još duhom nismo klonuli, i da se ipak pobuđujemo prema putu, a ne prema cilju, i da nas ipak dotiče i svanuće i proljeće, i da ne žalimo ni za kakvim vremenom provedenim u koketiranju s letargijom, jer i ona je sezonski ljubavnik, svrsishodan i suptilan, kakav i hoću da bude.
Ništa nije presušilo, iako je prošlo otkako je zadnji put njegovano, i ništa neće biti preplavljeno, jer nikad ustvari nije bilo zapostavljeno - neke strasti ponekad treba duboko zakopati, da bi opstale.


Stariji postovi

Funeral march

Da li sam svuda gdje su mi tragovi?

53019

Powered by Blogger.ba