Funeral march

Funeral march

First principles. Simplicity. Of each particular thing ask: What's in itself? What is its nature?


10.12.2018.

Libertadores.

Svjedočilo se historijskom događaju.
Školski je primjer ljubavi i borbe, skoro japanski ali ne na temelju časti i dostojanstva koje je samo po sebi neizbježno samodestruktivno (po potrebi - namah), ljubavi i borbe bez epiteta, ukrasa i oblika, nenamjernih, ali potpunih u svojoj postojanosti.
Borba bez tehnike, sa samo svom energijom i kroz vrijeme - snagom, iscrpljujuća kad treba da bude, a treba da bude uvijek kad je u duelu sa, po takvoj prirodi, istom. David vs Amahl Farouk++

30.11.2018.

Tilda. Ili mozda tu. Ili oko.

~ Jezik
Rijeci
Zapele za zubima, zapele ko za prag
Nitroglicerin
I nadnica za strah
Grlim, ne pamtim
Kamion, duel
Nasumicno
Nesanica
Nasuprot jedno drugom, jedno je najduza stranica, drugo je najveci ugao

Spasenje
Spas nadrazljivac
Sto godina sirok je, tisuc ljeta dubok jest
Ovaj osjecaj sto ga sirim duzinom svjetlosti
Elevacija cuvara oslonca
Bezizdajno
Dobrovoljno zatoceno
Nasrecu bezizlazno
Pazljivo odabrati grijeh treba
I biti zahvalan za mogucnost izbora
Strahopostovanje
Refleks su glagolske imenice koje spomenem
Sva ljubav za ono sto me veze za nj
Tezim ti teznjom
Vjerujem ti vjerovanjem
Melodrame su za velika platna i male ekrane, a ne za svaki vikend i za svaku misao
Monodrama je za povremeno golicanje uma, a ne za odgovor na zvuk sekundarice
Jedan umrtvljeni zivac
Jedna razvedena sinapsa
I motorno kocenje
Da stanem i snom napunim rezervoar ~

25.11.2018.

Dekadencija logike-

Ako Kafka želi da izrazi apsurd, on će iskoristiti konzistentnost. Znate priču o ludaku koji je pecao u svojoj kadi? Psihijatar ga je pitao da li grizu, na šta mu je ovaj grubo odgovorio: "Naravno da ne, budalo, pa to je kada."
Ta anegdota je stara. Ipak, ona može objasniti do koje je mjere apsurd povezan sa dekadencijom logike. Kafkin svijet je zaista neobjašnjiv univerzum u kome čovjek sebi dozvoljava luksuz mučenja pecanja u kadi znajući da ništa neće uloviti.


Našla me još jedna najfinija forma proširenog aforizma, moj Merso opet može da me razbudi njima.
Jednom kad napravim procjep putanje kojom kruže centrifugalne misli; koje se vrte isto, naporno, centrirane mojom opsesijom koja ih održava; zamotam ih u jedan apsurd kojim se hranim dovoljno da mogu čitati snobovske i potentne životne pouke, pa mi se u svom mom apsurdu, banalne i naivne, svide.
Cinizam treba da se ogleda kroz posljednji mat sloj na površini, kao ono što ne upija ni odbija, ravnodušan i prema dobrom i prema lošem , negira ekskluzivno ili; a ne kroz ovo moje odavno usvojeno koje odnedavno izbacujem, potrebno da ispuni dnevnu kvotu zajedljivosti i zlobe.


Stariji postovi

Funeral march

Da li sam svuda gdje su mi tragovi?

48532

Powered by Blogger.ba