Funeral march

Funeral march

First principles. Simplicity. Of each particular thing ask: What's in itself? What is its nature?


21.08.2016.

lujuria.

Mogla bih da zivim sama. Svaku noc, sama, osim ako bi navratili specijalni gosti sposobni da slusaju Almost blue mozda. Ljubav je toliko slipava u mojim rukama. Ne znam kako, ali potpuno, besprijekorno sam postala nesto sto prije nisam mogla razumjeti - covjek koji voli i uziva ljubav i onda se te ljubavi vise ne sjeca kao takve, ni ne priznaje je, ali je i dalje tako zove. Nekih ljudi koje sam voljela se i ne sjecam, ne sjecam se kako zvuce, ne sjecam se te potrebe uopce, i ne osjecam ni najmanje nje sada. Kao da poslije bilo kakve ljubavi prema bilo kome slijedi potpuno brisanje te osobe.
Onda osjecam slobodu... da volim koga hocu koliko hocu, i dugo i kolicinski, i na nacin na koji hocu, bestezinski, bez ikakvog straha od bilo kakvog zaustavljanja, prestanka, jer ljubavi koja se spusti u moje ruke slijedi da se slije, uvijek.
Od potpune raspustenosti dijeli me samo san od preksinoc - i nista vise.

19.08.2016.

no habra nadie en el mundo.

Šta se to desilo sa mojim životom? Kad se promijenilo ono u meni što određuje moje potrebe pa mi je sve postalo toliko bespotrebno? Neki se smak svijeta bliži čim nekog ovako sujetnog ni poniženje ne razbuđuje. Na sve se nezainstresovanost odražava, i na ljude, i na jezike, i na filmove, nema traganja za izuzetnim, ni izuzetnom osobom, ni izražajem, ni za izuzetnim riječima, ni za filmom, nema iziskivanja kvalitete, nema ničega. Osim panike, je li, ona je sve što mi ostaje i od ljudi, i od jezika, i od filmova. Da nje nema, ne bih valjda ni kucala ova slova sad.

y yo no comprendo como
en tus ojos, niña, solo hay desierto

06.08.2016.

not my fault.

Nisam ja kriva. Nisam kriva sto mi se pije ni sto mi se ljubi. Nisam kriva za ono sto ljudi govore i nisam kriva za to reakciju koju iz mene provociraju. Sve sto se kaze jednostavno mora da se vrati istom silom. Ljudi su naviknuti da govore bilo sta i da ne ocekuju suprotstavljanje. Ja ga barem cekam. Spremno, nespremno, ranjivo ali cekam. Nisam kriva sto mi nije lijepo, nit sto sam sama priredila sebi tu neljepotu. Nisam kriva sto sam osjetljiva i sto ne mogu prestati razmisljati o apsurdnim smrtima i zloj kobi i u najvecoj neprilici. Nisam kriva.


Stariji postovi

Funeral march

Da li sam svuda gdje su mi tragovi?

31047