<3

Zivot mi puno vise smisla ima kad se pretvaram da sam u nekom filmu i da imam neku ulogu, ali takva krinka mi je vise puta otezavala zivot nego sto ga je olaksavala, jer zbog nje imam neku materijalniju, fizicku potrebu da zataskam sve imperfekcije – da ni dlaka ne fali tamo gdje treba, i ne manjka tamo gdje ne treba. Ne mogu da podnesem usnulu njeznost, umaranje i potrebu za odmorom, i ne mogu sebe punim dati ljudima koji zive staccato impulsima, koji odvajaju djelice zivota i ne povezuju ih, mada i ja sama to radim oduvijek. Meni treba da me se iscrpi, podnese i dijelom ubije, da me se izbavi iz histerije, a njeznost je previse spora za to. Ja hocu tenor, mon amor, a ti si bariton.

setnosiva
filmovi i slike i Šopenove nokturne

Komentariši