Funeral march

Funeral march

First principles. Simplicity. Of each particular thing ask: What's in itself? What is its nature?


21.02.2019.

all this weighing up of truth.

Ubijeđen da znam zašto, i prema čemu,
sa jezivim mirom & nesnošljivom ravnotežom,
u kojoj boji i domenu - ne znam
znam samo da sam bez nijansi, monohrom_, i da je jedina moguća promjena ona ne korak po korak već sva odjednom,
ona koja bane kao racija u kružnom luku desne hemisfere gdje se frenetični vragovi okupljaju, (they did nothing to challenge or resist)
~ ja titram, titram, po celu noć i dan
modularan sam, rastavi me na particije i obljubi svaku, uz


Into the mercy seat I climb
My head is shaved, my head is wired
And like a moth that tries
To enter the bright eye
So I go shuffling out of life
Just to hide in death awhile
And anyway I never lied
. . .
And the mercy seat is waiting
And I think my head is burning
And in a way I'm yearning
To be done with all this measuring of proof
An eye for an eye
And a tooth for a tooth
And anyway I told the truth
But I'm not afraid to lie // But I'm afraid I told a lie

25.12.2018.

I absolve you.

Osjećam kaže, Appassionatu, u svakom nervu. Jeca iz mene na krajevima, pa kaže, mazim njegovu ljutnju, dio po dio glatku. Pam pa ram, Pam pa Ra pa Ra Ra Ra ram... Onda odjednom, gori plamen na krajevima mojih dlaka. Bila bi pjesma, haotična, stohasticka, dok ne bi primila obujam i dosla do teme zbog koje je nastala, pa kad dodje do nje tako da mogu uperiti prstom na nju i reci "aha, to je!", aha, to si! Postala bi novela zatim, novela o ko zna čemu, o snu, o šahu, o svemu što mi godi. Rasipam se opet, rekoh, previše naglo, pa kocim kad uocim, opet previše naglo, pa se tresem u mjestu. Ali kaze, nagla si i žuriš, mila nek si, to je nesto sto ti stoji seksi.
Opipavam biće koje bi moglo suosjetiti s mojih osjećajem Debussya, i sa averzijom prema sporom i milom.
Pa kaze vrli komentator, kad bi bili filmski zanrovi - Chopin bio bi psihološka drama, a Debussy romantična fantazija.
Nema čišće spoznaje od mogućnosti nalaženja adekvatnih analogija, bas onako kako nema lakšeg pronalaska paralelnog pravca od onog kad spoznaš nagib svoga.
Sta osjetim i sta predosjetim, u konačnici je ništa! Trzni se iz jave i upadni u san, ponavljam sebi, čovjeku koji je sebi ime nadio po završnoj riječi nasumicnog usputnog filma sa Cusakom (čini mi se) - posudjena krila, Borrowed wings!
Borrowings.
U vagonu života pretpostavljam da su ljudi stanice na kojima stanem da ispušim cigaru, i nastavim putovati dalje. Toga jutra ne dodjoh putničkom klasom.
Ali Merso je uvijek tu -
I theme I tune, I učitelj Bernstein - ko bi rekao da će me neko naučiti sta znaci melodija, i da to nije samo jedna od viseznacnih ispraznica -
I da simfonija raste iz zasadjenog sjemena, i da se gradi, i da se ne smije oznaciti dosadnom bez da se odslusa do samog kraja, do ploda+
Ježik me jezivo limitira - simple spell though simply unbreakable.
Pa kaze hoću da se trznem, daj mi kratki ton, staccato, samo da se nazire, samo da me podsjeti da se prema njegovom izvoru okrenem, pa ću ispratiti svaki legato makar bio Debussyijev.
I onda nek započne. Uopa. Druga arabeska! Crtacu njene note dok teče.
Ovdje kiši do neba, potapa, upija, opija. Nekome ćemo biti lijepi spomenici.
Otkricemo tajnu VM Varge, čovjeka od neopipljive moći, živi li zatocen, ili živi oslobođen, na kraju te proklete treće sezone.

10.12.2018.

Libertadores.

Svjedočilo se historijskom događaju.
Školski je primjer ljubavi i borbe, skoro japanski ali ne na temelju časti i dostojanstva koje je samo po sebi neizbježno samodestruktivno (po potrebi - namah), ljubavi i borbe bez epiteta, ukrasa i oblika, nenamjernih, ali potpunih u svojoj postojanosti.
Borba bez tehnike, sa samo svom energijom i kroz vrijeme - snagom, iscrpljujuća kad treba da bude, a treba da bude uvijek kad je u duelu sa, po takvoj prirodi, istom. David vs Amahl Farouk++


Stariji postovi

Funeral march

Da li sam svuda gdje su mi tragovi?

50617

Powered by Blogger.ba