Funeral march

Funeral march

First principles. Simplicity. Of each particular thing ask: What's in itself? What is its nature?


05.03.2018.

dead end angels.

Ljubav me mori. Ovakva ljubav me mori. Umara, pegla, srkleti, pritišće, pući ću. Tvoja ljubav me mori. Stalna ljubav me mori, ljubav koja izbija iz svega, stalno, koje mi nije dosta nikad ali ne mogu da je poželim jer je previše u svemu. Mori me.
Ljuti me.
Ljubav koje ima previše, glupo raspoređene, razmetljive.
Rasula se. I ja je nemam više.

16.02.2018.

impermanence.

Biti najbolji što jesi nekome
najbolji u svemu
biti superlativ ikad igdje
biti ideja ikakve krajnosti
nije bila u mom planu
ljubav sam htjela staviti po strani
da je mogu imati uvijek
htjela sam hodati s njom
da o njoj ne mislim
da samo postoji tu
kao navika, kao ritual
kao luksuz

moja ljubav je napor
jer je nastala kao odgovor na tvoju
ništa moje nije iskreno
jer ništa moje nije istinski moje
sve je tu da zadržim nešto, da očuvam nešto, ili da to ojačam,
moje je postojalo
zbog postojanja tvog
moje ljubav nije moja, pripada tvojoj ljubavi
jer ne bih osjećala nikad ništa
da nje nije bilo
i da me se nije podsjećalo na nju

meni je to naporno

neću da ono što treba da me uzbuđuje
postane svakodnevnica
neću izljeve
neću pretjerivanja
neću jebene superlative
neću poređenja
neću jer naviknem
i jer mi se gadim kad mi se to svidi

zato i jeste ovako sad
kad i dalje postoji odgovor
a pitanja nema više

i zato će da mi postane svejedno
čim saznam da je gotovo
a rekla sam toliko puta
da se toga najviše bojim

12.02.2018.

U najsretnijem dijelu svoga života ja u do sad najdublju tugu ulazim. Svi senzori za sve kratke nedostatke su upaljeni, bježim od stresora, ali nigdje idem jer mogu samo o njima da mislim. Kako da resetujem sebe ako kaskadno uvežem pet dana, a ne vidim svjetlo ni jednog? Zaglavljena u jazbini samo se u krug vrtim sa istim mislima, istim pjesmama, i sa udarcima borderlinea - gora mi je ta kratka sreća i česta smjena od duge tuge. S dugom tugom bih bar mogla da zaspim.
Strah me vječne nesanice ako sad počnem brojati odustanke i puštanja od unazad nekoliko sedmica, neću da provjeravam prebrojivost tog skupa.
Odustajanje kao najveći porok, kao opet idem putem koji dovede do "i know it's over".
Nemam više sreće u sjećanju, jer jedini razlog zbog kojeg je ono čega se sjećam bilo popraćeno srećom je taj da bi se moglo ponoviti.
Nikad tužnije, nikad. Nikad manje načisto.


Noviji postovi | Stariji postovi

Funeral march

Da li sam svuda gdje su mi tragovi?

46375

Powered by Blogger.ba