Funeral march

Funeral march

First principles. Simplicity. Of each particular thing ask: What's in itself? What is its nature?


30.11.2018.

Tilda. Ili mozda tu. Ili oko.

~ Jezik
Rijeci
Zapele za zubima, zapele ko za prag
Nitroglicerin
I nadnica za strah
Grlim, ne pamtim
Kamion, duel
Nasumicno
Nesanica
Nasuprot jedno drugom, jedno je najduza stranica, drugo je najveci ugao

Spasenje
Spas nadrazljivac
Sto godina sirok je, tisuc ljeta dubok jest
Ovaj osjecaj sto ga sirim duzinom svjetlosti
Elevacija cuvara oslonca
Bezizdajno
Dobrovoljno zatoceno
Nasrecu bezizlazno
Pazljivo odabrati grijeh treba
I biti zahvalan za mogucnost izbora
Strahopostovanje
Refleks su glagolske imenice koje spomenem
Sva ljubav za ono sto me veze za nj
Tezim ti teznjom
Vjerujem ti vjerovanjem
Melodrame su za velika platna i male ekrane, a ne za svaki vikend i za svaku misao
Monodrama je za povremeno golicanje uma, a ne za odgovor na zvuk sekundarice
Jedan umrtvljeni zivac
Jedna razvedena sinapsa
I motorno kocenje
Da stanem i snom napunim rezervoar ~

25.11.2018.

Dekadencija logike-

Ako Kafka želi da izrazi apsurd, on će iskoristiti konzistentnost. Znate priču o ludaku koji je pecao u svojoj kadi? Psihijatar ga je pitao da li grizu, na šta mu je ovaj grubo odgovorio: "Naravno da ne, budalo, pa to je kada."
Ta anegdota je stara. Ipak, ona može objasniti do koje je mjere apsurd povezan sa dekadencijom logike. Kafkin svijet je zaista neobjašnjiv univerzum u kome čovjek sebi dozvoljava luksuz mučenja pecanja u kadi znajući da ništa neće uloviti.


Našla me još jedna najfinija forma proširenog aforizma, moj Merso opet može da me razbudi njima.
Jednom kad napravim procjep putanje kojom kruže centrifugalne misli; koje se vrte isto, naporno, centrirane mojom opsesijom koja ih održava; zamotam ih u jedan apsurd kojim se hranim dovoljno da mogu čitati snobovske i potentne životne pouke, pa mi se u svom mom apsurdu, banalne i naivne, svide.
Cinizam treba da se ogleda kroz posljednji mat sloj na površini, kao ono što ne upija ni odbija, ravnodušan i prema dobrom i prema lošem , negira ekskluzivno ili; a ne kroz ovo moje odavno usvojeno koje odnedavno izbacujem, potrebno da ispuni dnevnu kvotu zajedljivosti i zlobe.

15.11.2018.

Substantial capacity.

Punim osjecam svoj kapacitet za ljubav. I slutim da sam teski ovisnik o poredjenjima i mjerenjima, o onom sto sada jeste a nije bilo "nikad prije", ili je bilo ali nikad kao sada.
Jasno mi je i da se moje i pisane i pricane pripovjetke zasnivaju na sjecanjima, pa kao sjetim se kad sam nekad, prije bar pet godina, na povratku u tramvaju jedva cekala da se domognem olovke i papira da ne izgubim misao o tebi, koju sam sinoc nasla.
Pa rekoh... Na moj racun idu i moja sreca i moja tuga, sve sto osjecam doduse, niko drugi sem mene vremenom ne placa.
Ulaganjem vremena sam postala makijavelista, zaboravila sam da ono drugo trebam ulagati u vrijeme, a ne vrijeme u ono drugo, za vektor sebe odabrala sam dobar pravac uvijek, a dobar smjer skoro nikad. Iz tog ogledala je u mene buljio odraz koji mi ne pripada, znam da virim u drugom cosku.


Noviji postovi | Stariji postovi

Funeral march

Da li sam svuda gdje su mi tragovi?

50618

Powered by Blogger.ba